SRCE MARIJINO.
ŽIVOT I VRIJEME SVETE OBITELJI
SRCE
MARIJINO
"JA JESAM"
UVOD U SRCE MARIJINO: BOŽANSKA POVIJEST ISUSA KRISTA
U to su vrijeme Parizom vladali blagdanski duh i veselje. Bila je to dvjestošestogodišnjica Francuske revolucije, 1989. godine. Upravo sam napunio 33 godine.
Trg Place de la Tour Saint-Jacques, općepoznato kao Jardin du Châtelet, bio je moje omiljeno mjesto u tim danima. Nebo je bilo okupano najljepšim ljetnim nijansama. 14. srpnja 1989., dok sam promatrao njegovu savršenu plavet, došao mi je Duh. Tko je bio Napoleon? Tko je bio Karlo Veliki? Koji se čovjek rođen od žene može pohvaliti da je stvorio nepobjedivu civilizaciju, napadanu od svijeta, pakla i smrti stoljećima, tijekom dva tisućljeća? U usporedbi s djelom Isusa Krista, što su postignuća Napoleona? A ipak, Isus Krist ostao je 'Onaj Neznani'.
'Napisat ću Tvoju Priču: BOŽANSKU POVIJEST ISUSA KRISTA.' To je bio odgovor moje duše. 'Svijet će Te poznati kao što ja Te poznajem, oče naš koji jesi na nebesima.'
Te je noći Duh pružio Svoju Ruku nadamnom i spavao sam u naručju Gospe Pariske.
U zoru je vjetar ustao, podigao me u svoje naručje i spustio me kod mojih roditelja. Zatvorila sam se u javnu knjižnicu i počela gutati knjige: Povijest kršćanstva, Povijest reformacije, Povijest Europe, Svjetska povijest, Znanost i filozofija, Teologija i psihologija, Eseji i enciklopedije.
Do kraja godine, jedva sam čekao da oblikujem Prvi rukopis. Trebalo mi je mjesto daleko od svega, sav svijet vremena da udahnem život u BOŽANSKU POVIJEST ISUSA KRISTA.
Vjetar Duha ponovno je zapuhao i spustio me u London.
Tijekom te zime 1990. i proljeća 1991. napisao sam između 800 i 900 stranica Prvog rukopisa BOŽANSKE POVIJESTI. Moj Otac na nebesima nije djelovao zadovoljnim kao ja. Uništio sam taj Prvi rukopis i uputio se za Jeruzalem.
Prešao sam Europu u svjetlu sjajne zvijezde i preplovio Veliko more na krilima Srebrnog goluba.
Na dalekom kraju Velikog mora, u zoru blista kula poput najmoćnijeg svjetionika na svijetu. Haifa. Sveta zemlja.
Iz Haife putovao sam dalje u Nazaret. Posjetio sam Crkvu Navještenja. Nakon kratkog zaustavljanja u Tel Avivu, nastavio sam put prema Svetom gradu.
Kad sam stigao u Jeruzalem, grad je bio u stanju ratne opreme. Irak je upravo napao Kuvajt. Bila je 1991. godina. Anticionistička retorika novog heroja islama, koristeći univerzalnu mržnju muslimanskog svijeta prema Židovima kao objedničku snagu za okupljanje svih fundamentalista diljem arapskog svijeta oko svoje ideje, pozivala je – prema izraelskim paravojnim novinama – na uporabu nuklearnog oružja, posebice neutronske bombe, protiv bilo kakve invazije na izraelske granice.
Smjestio sam se u Starom gradu, unutar zidina Svetog Jeruzalema. Suživot između Izraelaca i Arapa bio je jednako normalan kao što je to obično među mirnim građanima. Napetost se mogla opipati na putovanju od Jeruzalema do Betlehema. Nisam bio u Izraelu da bih sudio kome god; došao sam osjetiti zemlju u čijoj je povijesti Sin Božji došao na svijet. Potaknut Duhom, baš kao što vjetar skida mrtvo lišće s drveta, moj Očev na nebesima otresao je iz mojih ruku pogrešku kojoj sam dao slobodne uzde. Oslobođen od pogrešaka svijeta, uzdigao sam se na krilima Srebrne Golubice i zaplovio preko voda Velikog Mora natrag u London.
Unajmila sam studio u Finsbury Parku. Zatvorila sam vrata i sjela, odlučna da ne izlazim iz studija dok ne završim PRIČU za kojom sam jurnula posljednjih nekoliko godina.
Oko Britanskog muzeja otkrio sam knjižare s polovnim knjigama. Pretvorio sam svoj stan u putovanje kroz vrijeme do dubina uma doba Sina Čovječjeg. Postojala je vrata kroz koja nitko nikada nije prošao i morao sam proći kroz njih.
To se dogodilo u onoj studenoj noći 1994. godine. Neuništiv san me obuzeo. U zoru sam otvorio oči.
Vrata pred kojima sam čekao bila su otvorena. Ušao sam i vidio. Kao što majka otvara svoje srce svom djetetu, Majka moga Oca koji je na nebesima otvorila je Svoje meni. Ne shvaćajući to, svih sam tih godina tražio Blago koje je Majka ponijela sa Sobom na nebo – to Blago koje je Marija "čuvala u svom srcu".
Kako je Marija upoznala Josipa, tko su bili Zaharija i Elizabeta, tko su zapravo bili Isusova poznata braća i sestre. Sve – apsolutno sve – znala je sve o svome Sinu. Tko bolje od vlastite majke može znati tko su njezin sin, otac, suprug, obitelj i povijest?
To Majčino Srce bilo je draguljarnica u kojoj je Marija čuvala svu tu spoznaju, koju ja danas, sin Božji, iz Kuće Kristove, otvaram – po Volji Božjoj – cijelom svijetu.
Ono što sam ja, Cristo Raúl, vidio u Majčinom Srcu jest ono što ćete čitati u nastavku.